Raniji Qin

Raniji Qin 前秦 Qiánqín ←   ←   ← 351. – 394. →   →   →   → Teritoriji Ranijeg Qina 376. (plavo) Glavni grad Chang'an (351. – 385.) Jinyang (385. – 386.) Nan'an (386. – 394.) Huangzhong (394.) Vlada car  - 351. – 355. Fú Jiàn  - 355. – 357. Fu Sheng  - 357. – 385. Fú Jiān  - 386. – 394. Fu Pi Povijest Šesnaest kraljevstava  - Osnovao ju je Fú Jiàn koji se proglasio carem 4. ožujka 351.[1]  - Osvojila ga države Zapadni Qin i Kasniji Qin 394. Zizhi Tongjian, vol. 99.

Raniji Qin (kineski: 前秦, pinyin: Qiánqín; 351. – 394.)^[2] je bila sjeverna kineska država, poznata kao jedno od Šesnaest kraljevstava. Osnovala ju je obitelj Fu, koja je pripadala narodu Di, a pod njenim je vodstvom 376. godine ujedinjena Sjeverna Kina. Glavni grad joj je, sve do smrti Fu Jiāna bio drevna carska prijestolnica Xi'an. Usprkos imena, nije imala nikakvih državnopravnih veza s drevnom državom Qin i po njoj nazvanoj carskom dinastijom. Naziv „raniji” su joj dali kineski povjesničari zato da bi je mogli razlikovati od države „Kasniji Qin” (384. – 417.).

Raniji Qin se sredinom 370-ih nametnula kao najmoćnije od svih kraljevstava Wu Hu na sjeveru Kine te je ozbiljno ugrožavalo dinastiju Jin na jugu zemlje. Pokušaj Ranijeg Qina da je sruši i tako ponovno ujedini Kinu pod svojom vlašću je međutim završio teškim porazom na rijeci Fei 383. nakon čega su slijedili ustanci pokorenih naroda i smrt cara Fu Jiāna nakon koga je država svedena na dva odvojena dijela;^[3][4] prvi u današnjem Taiyuanu u provinciji Shanxi su godine 386. osvojila plemena Xianbei države Kasniji Yan i Dingling. Drugi dio, na granici današnjih provincija Shaanxi i Gansu se održao sve dok ga 394. nisu pokorile države Zapadni Qin i Kasniji Qin.

1. ↑ http://www.sinica.edu.tw/ftms-bin/kiwi1/luso.sh?lstype=2&dyna=%AAF%AE%CA&king=%BFp%AB%D2&reign=%A5%C3%A9M&yy=7&ycanzi=&mm=1&dd=&dcanzi=%A4%FE%A8%B0
2. ↑ Sinica
3. ↑ http://www.sinica.edu.tw/ftms-bin/kiwi1/luso.sh?lstype=2&dyna=%AAF%AE%CA&king=%A7%B5%AAZ%AB%D2&reign=%A4%D3%A4%B8&yy=10&ycanzi=&mm=8&dd=&dcanzi=%A8%AF%A4%A1
4. ↑ Zizhi Tongjian, vol. 106.